kako otići na svetu goru

Kako otići na Svetu Goru?

Spread the love

Sveta Gora je eksteritorijalna oblast, аutonomni dio Grčke držаve koji ima priznat suverenitet. Politički pripаdа Ministаrstvu inostrаnih poslovа Grčke, а duhovno je pod jurisdikcijom Vаseljenske Pаtrijаršije u Istanbulu. Smatra se prvim od četiri udjela Majke Božije u Vaseljeni, pored Gruzije, Kijevsko-Pečerske lavre i manastira Divjejevo.  Bogata istorija Svete Gore Atonske i monaška tradicija koja potiče iz vremena Vizantije čine je najvećom svetinjom pravoslavnih naroda, prvenstveno Grka, Srba, Bugara i Rusa. U ovom postu pokušaću opisati proceduru za odlazak i odgovoriti na pitanje kako otići na Svetu Goru?.

sveta gora

Sveta Gora se nalazi na najistočnijem od tri poluostrva Halkidikija – Atosu. Naseljena je pravoslavnim, isključivo muškim monaškim stanovništvom koje živi u nekom od 20 manastira (po jedan srpski, ruski i bugarski, i 17 grčkih), ili izolovano, kao podvižnici posvećeni usamljeničkom životu. Jedan od tih manastira je i srpski manastir Hilandar, koji već gotovo hiljadu godina čuva Pravoslavlje, ali prije svega – Srpstvo.



S obzirom na to da sam prije odlaska na ovo posebno mjesto imao gomilu pitanja i nedoumica, riješio sam da napišem tekst koji bi eventualnim budućim posjetiocima ovog mjesta pomogao i dao odgovor na pitanje kako otići na Svetu Goru.

Kako otići na Svetu Goru?

Za odlazak na Svetu Goru prije svega vam treba ona stvar.

Ne ona stvar na koju mislite, bludnici. Nego ona druga – Diamontirion. Diamontirion je viza za ulazak na Svetu Goru. Bez njega nećete moći ući. Prosto.

Ustvari, da – trebaće vam i ona stvar. Da, ona stvar. Na Svetu Goru, a samim time i Hilandar nećete moći ući ukoliko niste muškarac. Žene ni u kom slučaju ne mogu doći na ovo mjesto.

Iako je dio Evropske unije, Sveta Gora ima potpunu samoupravu, potvrđenu 28.05.1979. godine, pri potpisivanju sporazuma o pristupanju Grčke Evropskoj uniji. Ovim sporazumom prihvaćen je i Avato („ne kročiti”), zakon često tumačen isključivo kao restriktivna norma koja svim ženama strogo zabranjuje pristup manastirima na Svetoj Gori. Iako to jeste najrestriktivnija odrednica ovog zakona, on više od 1000 godina ograničava slobodu kretanja svih ljudi i dobara na ovoj teritoriji, koje se reguliše posebnim procedurama.

Iako se radi o poluostrvu, jedini put na Svetu Goru vodi preko mora. Dolazak i odlazak sa Svete Gore kopnenim putem nije moguć.

Nebrojeno je mnogo legendi, priča i vjerovanja vezanih za ovo mjesto. Svakako najpoznatija i najznačajnija je priča o nastanku Svete Gore.



Predanje kaže da je Bogorodica plovila u Kipar sa apostolom Jovanom u posjetu episkopu Lazaru. Oluja  je skrenula brod s kursa na tada paganski Atos, te su se usidrili kod luke Klement, u blizini današnjeg manastira Iviron. Njenim dolaskom svi paganski bogovi su se nekim čudom polomili, a stanovništvo se, vidjevši to, ubrzo preobratilo u Hrišćanstvo. Bogorodica je blagosiljala Atos i zamolila svoga sina da ga pretvori u njen vrt. Od tada, Atos je vrt Majke Božje u koji nije dozvoljen pristup drugim ženama. Danas je Bogorodica igumanija Svete Gore. Konkretno, igumanija manastira Hilandar je ikona Trojeručica. Otac Metodije je trenutno samo vršilac dužnosti igumana.

Prilično je teško provjeriti istinitost Milanovih riječi, ali on tvrdi da su sve životinje u manastiru Hilandar (psi i mačke) takođe mužjaci i ukoliko kopnenim putem stigne ženka neke od ovih vrsta na Svetu Goru, monasi je vrate u Grčku.

Blagoslov

Blagoslov za ulazak na Svetu Goru danas možete dobiti putem telefona ili čak mejlom. Iako mi je bilo pomalo razočaravajuće što blagoslov za posjetu jednog takvog mjesta dobijam slanjem običnog maila, sa 5 podataka (ime i prezime, broj pasoša, zanimanje. datum planiranog dolaska i broj telefona), to uveliko pojednostavljuje ionako komplikovan odlazak i boravak na Svetoj Gori.

Moguće je dobiti blagoslov za jedan ili dva dana. Takođe, moguće je dobiti blagoslov za poslušanje i pomoć monasima u trajanju od više dana, ali ne znam ništa o toj proceduri. Postoji i određen broj ljudi koji su u stalnom radnom odnosu sa manastirom. Svi ti ljudi prolaze određene provjere i u 100% slučajeva su veliki vjernici.



Kancelarija za poklonike će odgovoriti na vaš mail i poslati vam manje – više sve upute kojih treba da se pridržavate da bi ste stigli i boravili na tom mjestu.

Napominjem da Hilandar svakodnevno posjećuju stotine vjernika i potrebno je blagoslov zatražiti nekoliko mjeseci unaprijed, zbog ograničenosti smještajnih kapaciteta.

Karte

Naredni korak je rezervacija karata za brod. Grci su prilično neorganizovan i divlji narod, tako da vam rezervacija vjerovatno neće mnogo značiti, ali ipak – rezervišite, nikad se ne zna. Takođe, i cijena karte (Jerisos – luka Arsana) je diskutabilna. Na rezervaciji piše 4 evra, ali nama su uredno naplatili 8. Karta za povratak (iz luke Jovanjica za Uranopolis) košta 5 evra.

Ukoliko vam ne odgovore, ponovo im pošaljite mail na [email protected]. Ja sam tek iz n – tog pokušaja dobio potvrdu rezervacije na mail. Sa tom odštampanom potvrdom treba da se pojavite u pristaništu (Jerisos ili Uranopolis) iz kojeg vam Hilandar (ili neki drugi manastir koji posjećujete) najavi dolazak. Ljudi sa rezervacijama imaju prednost, a ukoliko je brod pun, moguće je da ćete biti uskraćeni za prevoz. Rezervišite.

Obasci koje morate popuniti (polazak i povratak iz Jerisosa i Uranopolisa) i poslati na navedeni mail se nalaze ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.



Polazak

Oko 8:30 – 9:00 polazi brod iz luke Jerisos za luku Arsana (luka manastira Hilandar). Najlakše vam je u Jerisos stići iz Soluna. U 5:30 izjutra polazi autobus sa stanice Ktel Halkidikis. Karta je 12 evra. Vodite računa o tome da vam autobus treba stati kod luke Jerisos, a ne u samom gradiću. Luka se nalazi par minuta vožnje od gradića (nakon gradića). Nemojte računati na to da će autobus biti prepun vjernika. Ja sam zaspao i umalo promašio luku. Ljudi su mi pokazali maleno pristanište i tu sam iz autobusa izašao potpuno sam.

Autobus nastavlja dalje ka Uranopolisu, drugoj luci iz koje je moguć ulazak na Svetu Goru. Odatle brod polazi nešto kasnije. U svakom slučaju, u mailu koji dobijete od Hilandara, objasniće vam iz koje luke su vam rezervisali dolazak. Iz te luke vi treba da rezervišete kartu. Oni vas samo najave kancelariji u Uranopolisu, da bi tamo znali u koju luku treba da vam donesu vizu.

Moguće je naravno da dođete svojim prevozom do Jerisosa ili Uranopolisa i jutrom krenete odatle.

Taksi iz centra Soluna do Ktel Halkidikis stanice vozi nekih pola sata i navodno košta 10 evra, iako je meni naplatio 18.



Ukoliko, poput mene, dođete prerano, ne brinite, Vjerovatno neće biti nikoga na pristaništu brodova. Ubrzo se okupi veći broj ljudi. Na Hilandar svakoga dana dolazi barem stotinu ljudi, iz Jerisosa ili Uranopoliosa. To je redovan brod, vozi svakoga dana, osim u slučajevima oluje. U tom slučaju, morate da se prebacite u 15 kilometara udaljen Uranopolis i odatle krenete ka Svetoj Gori. U tom slučaju, službenik vam neće donijeti vizu u Jerisos, već ćete je preuzeti u Uranopolisu.

Diamontirion

Ukoliko idete prvi put, prosto pratite šta rade drugi ljudi. Budite Mali Mujo barem na kratko. Većina ljudi koje sam upoznao na Svetoj Gori nisu tu prvi put, uhodani su i već poznaju proceduru i pravila. Uglavnom, svakog jutra u Jerisos dolazi službenik kancelarije za poklonike, u starom raspalom automobilu crvene boje, vidno mamuran i potpuno osušen od dima cigareta i nikotina. E taj neuredni, čupavi nikotinski ovisnik namrgođene prirode treba da vam da vaš Diamontirion, po cijeni od 25 evra. Bez tog papira, neće vam biti moguć ulazak na brod i konačno – na Svetu Goru.

Dolazak

Po dolasku u luku Arsana čekaće vas kombi manastira Hilandar. On će vas prebaciti do samog manastira (3 minuta vožnje ili 12 minuta pješačenja), gdje brigu o vama preuzimaju mladi gostoprimci. Oni će vas razvrstati u grupe, ponuditi rakijom i kafom i rasporediti u sobe.

Uglavnom, po dolasku, oko 10h smještate se u sobe i potom ste slobodni do 16h. Ako čitate ovo, pretpostavljam da i niste neki vjernik i ne poznajete sva ta pravila, tako da ću napisati i to: prisustvo na Liturgiji je obavezno.

Pravila ponašanja

Ukoliko želite da na bilo koji način doprinesete i zahvalite se za gostoprimstvo, novac sa spiskom imena vaših najmilijih koji se čita na Liturgiji možete ostaviti u portarnici, na samom ulazu u manastir. Možete ponuditi pomoć u obavljanju nekog posla (iako su meni rekli da nema potrebe i da sam sada samo gost) ili kupiti nešto u bogato opremljenoj prodavnici kod oca Mitrofana. U svakom slučaju, nikakav novac ne ostavljajte u crkvi.



Liturgije počinu u 16h i 5h i prisustvo na njima je obavezno. Mislim, nije da će vas neko odvući na Liturgiju, ali ukoliko ste dobili blagoslov i čast da se nađete na jednom takvom mjestu, provedete neko vrijeme u društvu takvih ljudi, uz besplatan smještaj i hranu, najmanje što možete uraditi je da odete na Liturgiju. Pretpostavljam da niko od čitalaca nije toliko neupućen i sigurno se pitate zašto uopšte pišem takve stvari, ali vjerujte mi – bio sam u sobi sa maloumnim Beograđanima koji su negodovali zbog obavezne Liturgije, slikali selfije, hodali polugoli i galamili.

Gostoprimci će vas već uputiti u detalje, ali evo – fotografisanje nije dozvoljeno u zatvorenim prostorijama ovog (a i većine drugih) manastira. Dakle, unutrašnjost objekata nemojte fotografisati.

Ukoliko planirate hodati do drugih manastira, obavezno ponesite vodu, kačket i minimalnu količinu tereta. Veći dio godine sunce na Svetoj Gori je veoma jako, a makadamski put je prilično loš, tako da ponesite i gojzerice. U Kareji možete prenoćiti u privatnim smještajima po cijeni od nekih 30 evra, a u luci Dafni u Kareji postoji pekara, restorani, prodavnice i pošta. Ukoliko želite provesti noć u nekom drugom manastiru, morate zatražiti blagoslov.

Iako mesožderima poput mene potpuni izostanak mesnih obroka na Svetoj Gori nije baš lako pao, hrana je raznovrsna i jako ukusna.

Signala mobilne telefonije u Hilandaru nema. Postoje mjesta uz obalu do kojih možete prošetati i uhvatiti signal. Možete koristiti govornicu, a karticu za nju kupiti u manastirskoj prodavnici. Naravno, možete jednostavno par dana zaboraviti na telefon, provesti vrijeme u miru, dubokom disanju čistog vazduha i molitvi.

Kupanje i ribolov u vodama Svete Gore nije dozvoljeno.

Iako ste u spavaonici sa muškarcima, neprikladno odjevanje nije u redu. Nemojte poput mojih Beograđana hodati u gaćetinama, sa izvaljenim, golim i maljavim stomačinama. Niko nije došao to da gleda, vjerujte. Budite prikladno odjeveni, bez šorceva i atletskih majica. Hrana u sobama nije dozvoljena, kao ni glasna muzika i glasni razgovori. Naročito nakon 21h, kada bi trebalo već da spavate, jer…

…jutrenje počinje u 3:00. Ovaj dio molitve nije obavezan i ja mu lično nisam prisustvovao, ali dobar broj ljudi jeste. Ipak, u 5 počinje Liturgija i prisustvo je, kao što rekoh, obavezno. Gostoprimac će u 5:00h proći sa zvonom kroz prostorije manastira i probuditi vas.



Monahe nemojte uznemiravati. Ukoliko oni sami iniciraju kontakt očima sa vama ili vam se obrate, smatrajte to srećom i blagoslovom i nastojte izvući što više ljubavi, energije vjere, radosti i mudrosti iz te komunikacije. Ali, nemojte ih uznemiravati. Imajte na umu da oni tu prije svega naporno rade ili provode vrijeme u dubokoj molitvi. Oslovljavajte ih sa oče. Oni će vas sa brate. Ukoliko niste pretjerano upućeni u običaje i pravila (kao što ni sam nisam), dovoljno je da im se tako obratite. Nema potrebe za cjelivanjem ruku ukoliko ne osjećate potrebu, iako mnogi to rade.

Pušenje u Hilandaru nije dozvoljeno, osim kod telefonske govornice ispred manastira. To mjesto prepoznaćete po brojnim pušačima koji tu sjede i socijalizuju se. Upravo na tom mjestu sam upoznao najviše ljudi.

Gostoprimnica služi za primanje gostiju i ne možete u njoj piti kafu kada poželite.

Povratak

Za tri dana u Hilandaru naučio sam više o strpljenju i prihvatanju nego za 32 godine života u civilizaciji vjerovatno. Ovdje će se usporiti svi vaši satovi. Ovdje niko ne žuri i stvari se prihvataju. Budite spremni na to da se možda nećete vratiti kada ste naumili. Ukoliko brod za povratak na kopno bude pun ili more bude nemirno, jednostavno neće doći po vas. U tom slučaju će vas vozač vratiti u Hilandar i tamo ćete ostati sve dok se ne stvore uslovi za vaš povratak u civilizaciju. To je nešto što ćete morati prihvatiti. Neočekivani duži ostanak u Hilandaru smatrajte privilegijom kakvom ona i jeste.

Sveta Gora nije turističko mjesto.



Rituali

Brojni se rituali odvijaju na ovom mjestu tokom molitve. Postoje brojna pravila. Ukoliko želite da ih ispoštujete, a ne znate kako, jednostavno pratite šta drugi rade. Ali i ne morate. Ja sam više zagovornik toga da treba raditi ono što osjećate. Ne morate slijepo pratiti sva ta pravila koja, po meni, vjernici previše doslovno shvataju, kao i veći dio ideje religije uopšte. Možete prosto da osjetite to ili ne. Da odete na Svetu Goru, dišete, slušate tiho pojanje monaha i kišu dok udara u krov 800 godina stare crkve, čiju unutrašnjost osvjetljava samo sjaj nekoliko svjeća i ispunjavaju zvuci pravoslavlja i ljubavi, dok sunce još nije ni izašlo.

Nisam se slijepo pridržavao svih pravila i rituala tokom molitve. Ipak, pred Trojeručicom i Simeonovim grobom sam i sam pao na koljena. Kada vidite Trojeručicu, ikonu koju je naslikao apostol Luka, čiji put je praćen najčudnijim pričama i legendama, od Palestine do Svete Gore, vjerovatno ćete osjetiti istu potrebu. Zahvalan sam što sam dobio priliku da vidim nju i Hilandar.




Ako ste vjernik, snaći ćete se. Ukoliko niste a želite da odete, nadam se da vam je ovaj tekst odgovorio na neka pitanja i nedoumice koje sam i sam imao i koje mnogi imaju. Neki od nas prosto nisu dostojni toga, ali žele da vide i pokušaju da shvate i osjete. I dovoljno su slobodni da odu. Ako ste takva osoba i želite otići na Hilandar – lijepo, i trebate.

Ipak, imajte na umu da je to mjesto tokom gotovo 1000 godina postojanja prošlo kroz nezamislivo teške stvari da bi očuvalo identitet jednog naroda. I poštujte to.

Dodatni izvori:

https://www.putujsigurno.rs/svet-putovanja/sveta-gora-atos-grcka-manastiri-svete-gore

http://www.planine.net/balkan/grcka/sveta-gora-atos-2033-m-2010-god/

Comments 11

  1. Meni potpuno beskoristan tekst, ali ne mogu odoljeti pričama iz Grčke. Nadam se da će ga i poneki maljavi Beograđanin pročitati. 🙂 Slike odišu grčkim suncem, uh, sad baš fali…Mala napomena – viza za ulazak se zove diamonitirion (diamoni znači boravak na grčkom). I, da, kad ćemo čitati o autostopu kroz Albaniju? Ja se šalila da je priča o merdevinama dosadna, nisi morao odmah autostopirati. 😀 Šifra: raskrinkavateljica plagijatora

    1. hahahah skontao sam ko si. Pa ja jedva čekam priču o autostopiranju po Balkanu, bilo je super. Priča je gotovo cijela već napisana na putu, ali treba da završim o Kopenhagenu (Kristijaniji) i o Berlinu. Uglavnom, ubrzo. Hvala na primjedbama, ispraviću 😉 🙂

  2. Uvazeni gospodine,uzivao sam citajuci,sve je tako lijepo i detaljno opisano.
    Imam u planu otici na Svetu Goru,no,imam pitanje,ja sam islamske vjere,msm musliman,pa nezz da li bi meni kao muslimanu bilo dozvoljeno otici posjetiti Svetu Goru

    1. Mislim da mogu. Jedina je razlika u tome što je maksimalan boravak za njih kraći nego za pravoslavce. U svakom slučaju, provjerite sa njima, pošaljite im email. Mada ja sam gotovo siguran da može. I hvala najljepša! 🙂

  3. Mislim da mogu. Jedina je razlika u tome što je maksimalan boravak za njih kraći nego za pravoslavce. U svakom slučaju, provjerite sa njima, pošaljite im email. Mada ja sam gotovo siguran da može.

Leave a Reply