Berlin: crno i bijelo

Jurio sam autobusom iz kišnog Kopenhagena za Berlin. Loše vrijeme i niska cijena karte uticali su na to da ideju stopiranja odbacim u startu.

O Berlinu sam čuo mnogo toga; da je jeftiniji i potpuno drukčiji od ostatka Njemačke, da je poseban, šaren i lud. Činjenica da je  jeftiniji dobro će doći mom napaćenom budžetu. Kopenhagen je nerealno skup.

Nadja

Sjedila je na sjedištu ispred mene i vodila dug i bučan telefonski razgovor, prekidajući mi prijeko potreban san. Po završetku istog, okrenula se i šarmantnim osmijehom i izvinjavanjem započela razgovor.

Svime osim toplotom i otvorenošću davala je do znanja da je Dankinja; bila je plava, izrazito lijepa, plavih očiju, pravilnih i bijelih zuba. Djelovala je učtivo, malo starije od mene i izuzetno šarmantno. Šarmirala je svime, pa i imenom – Nadja.



Spavanje je za slabiće, pomislih i fokusirah se na razgovor sa njom. Ispostavilo se da je u pitanju muzičarka, pjevačica u nekoliko berlinskih džez sastava, porijeklom iz Kopenhagena. Davno je napustila taj grad i krenula u potragu za toplotom. Mnogo više joj je prijalo berlinsko ludilo, haos i toplota od hladnih i savršenih Danaca. Potvrdila je moje zaključke o feminizmu, rasizmu i licemjerju široko rasprostranjenim među Dancima. Ništa joj se više nije dopadalo u njenoj zemlji, a ponajmanje činjenica da je društvo naprosto fejk.

 

Ispostavilo se da je prilično poznata pjevačica/kompozitorka/muzičarka u ovom dijelu svijeta. Ostatak puta razgovarali smo o svemu i svačemu, a ponajviše o muzici i njemačkom i danskom društvu. Otimajući se za riječ, gotovo i da nismo primijetili da smo se našli na trajektu koji je plovio između danske i njemačke obale.

Terorizam

Popeli smo se u restoran na trajektu i nastavili razgovor. Bio je to danski brod i cijene svega na njemu bile su užasno visoke za mene, a i za nju. Nekako smo skuckali par evra za preskupu kafu, shvativši da ustvari i nismo toliko gladni i da ćemo čekati Berlin.

Nekih pola sata nakon kretanja, kapetan je na razglasu saopštio da je u luci u Rostoku, na njemačkoj strani najavljen teroristički napad, kako je čitava luka evakuisana, specijalni tim je stigao i radi na tome, a mi ćemo morati ostati na moru, kružiti oko luke i jednostavno čekati.

Prešao sam pogledom po tupavim, nezainteresovanim licima ostalih putnika. Činilo se da niko pretjerano nije mario za to. Ljudi su gledali svoja posla, čitali novine, ručali ili pili kafu. Nadja takođe nije bila pretjerano iznenađena.

Evropa se preko noći promijenila. Odjednom mi više nije izgledala kao neka šarmantna teta sa svojim sjajnim zvjezdicama u plavoj kosi. Postala je zabrinuta, pogrbljena, uplašena starica, nesposobna da se izbori i nosi sa bezobraznim bradatim klincima koji nemaju poštovanja prema bilo čemu.

 

Svi su već oguglali na konstantne prijetnje. Za nas je mnogo važnija bila informacija da je zbog toga, sva hrana i piće na trajektu postala potpuno besplatna za sve putnike. Kompanija će snositi sve troškove ove nesretne okolnosti. Nasmijali smo se i natrpali svoje tacne najrazličitijim namirnicama i pićima i nastavili bezbrižan razgovor, dok su specijalni timovi radili na otklanjanju terorističke prijetnje u Rostoku.

Berlin

Kasnili smo nekoliko sati zbog lažne uzbune i našli se u Berlinu tek oko 23h. Nadju je na stanici čekao uznemirujuće lijep Francuz s kojim je otišla, a ja sam nakon dugog tumaranja berlinskim ulicama i još duže vožnje vozom najzad stigao kod Luise. Andres je već uveliko spavao, a ona me čekala sa dva hladna piva, spremna da me pričom uvede u Berlin.

img_2201bw

Prvo što sam saznao o Berlinu bilo je to da centar ovog grada ne postoji. Zbog izuzetno složene istorije i podijeljenosti, razni dijelovi grada su se paralelno razvijali, što je rezultovalo nastankom nekoliko centara. Berlin se tek sada budi i postaje sve popularniji među Njemcima, ali i strancima. U odnosu na ostatak Njemačke, troškovi života u ovom gradu su primjetno niži. Njegova ogromnost i mogućnost izbora dodatno utiču na rast njegove popularnosti.



Ustao sam rano i krenuo u obilazak. Hodajući po njegovim ulicama, mislio sam o burnoj i bogatoj istoriji ovog grada. Berlin je predstavljao samo žarište Hladnog rata, najvreliju tačku svijeta. S obzirom na to da se nalazio u Istočnoj Njemačkoj, a jedan njegov dio pripadao Zapadnoj, zapadnjaci su ga nazivali ostrvom demokratije. I zaista, bilo je to ostrvo zapadnjačke kulture unutar Istočne Njemačke. Podijeljen grad, prestonica Hitlerovog Rajha. Danas glavni grad ujedinjene Njemačke, šarena metropola, neosporni svjetski centar alternativne umjetnosti, najluđih partija teškog, industrijskog tehna, prepun razvrata, seksa, droge i alkohola, hipstera, nakaradnih likova, umjetnika, i sličnih kreatura.

East-west-germany-map

Iako je prošlo gotovo 30 godina od ujedinjenja, podjele i razlike su i danas prisutne. Linijom kojom se nekada protezao Berlinski zid i dijelio ovaj grad na pola, danas se cestom protežu linije napravljene od cigle. Međutim, moguće je i bez toga prilično jednostavno ustanoviti u kojem dijelu Berlina se nalazite. Arhitekturu u istočnom Berlinu karakterišu poznati prizori socijalističkih blokova, kojih je i bivša Jugoslavija prepuna. Prizori iz Novog Beograda, Borika, Zenice ili Tuzle.

Jedan od indikatora boravka u istočnom Berlinu je i – semafor. Dok su simboli na semaforu koji predstavljaju čovjeka koji hoda ili stoji u zapadnom Berlinu isti kao i u ostatku Evrope, u istočnom Berlinu je Ampelmännchen predstavljen kao simpatični čika sa šeširom. Ampelmännchen je i danas jedan od simbola Berlina i jedan od najpopularnijih suvenira koji možete kupiti u ovom gradu. Jedan od rijetkih preživjelih simbola Istočne Njemačke. Postoje lanci prodavnica po svijetu koji se bave prodajom plastičnih Ampelmännchen – a.

Trabant je još jedan od simbola istočne Njemačke koji je i danas čest prizor na ulicama istočnog Berlina (više kao turistička atrakcija).

Pored toga, razlike između istočnog i zapadnog dijela Njemačke i Berlina i danas su brojne. Zapadni dio je razvijeniji i bogatiji, zaposlenost žena je veća u istočnom dijelu, djeca iz istočnog dijela pokazuju znatno bolje rezultate na takmičenjima iz raznih oblasti nauke, manje je migranata u istočnom dijelu…



Ipak, danas je to jedan grad, jedno ogromno, šareno ludilo. Pripadnici svih kategorija stanovništva hodaju ulicama ili se voze metroom sa pivom u rukama, usred dana; ne postoji uobičajena njemačka disciplina i red; mnoštvo uznemirujućih kreatura hoda ulicama sa čudnim stajlinzima i ružnim tetovažama. Pomalo djeluje kao postapokaliptično društvo.

Berlin je ogroman. Teško je mentalno obraditi veličinu Berlina. Teško je i pisati o Berlinu. Odakle početi, s koje strane zagristi taj ogroman grad!? Grad koji u svom sastavu sadrži toliko toga, ali ne i centar u klasičnom smislu. Pa, valjda od kapije.

Kapija

 

Free tour of Berlin započeo je kod Brandenburg kapije, prepoznatljivog simbola Berlina. Ova kapija nekada je predstavljala jednu od 18 kapija berlinske tvrđave. Potom je predstavljala kapiju grada, ulaz u Berlin. Za vrijeme Hladnog Rata, bila je simbol podjela i prolazak kroz nju bio je faktički nemoguć – bila je zatvorena. Danas je simbol zajedništva u Evropi, Evropske unije i mira.

Festival of Lights 2014

Brojni vladari i osvajači ceremonijalno su ulazili u Berlin, prolazeći upravo kroz nju. Današnji oblik dao joj je kralj Viljem II, 1791. godine i nazvao je kapijom mira. Na njenom vrhu postavljena je statua boginje mira Eirene, a ispod kapije mogli su da prolaze samo članovi kraljevske porodice.

Nakon što je Napoleon osvojio Berlin i ceremonijalno prošao kroz kapiju, skinuo je statuu i odnio je u Pariz (u Luvr). Nedugo potom, Napoleon doživljava poraz, a statua se vraća kući, ali u drugom obliku. Umjesto boginje mira, statua je prerađena i vraćena na svoje mjesto, ali ovaj put kao boginja pobjede – Viktorija. Trg na kojem se nalazi, u čast pobjede nazvan je pariškim trgom.

Na istom trgu nalazi se i hotel koji je preživio dva svjetska rata, ali ne i žurku koju su povodom ulaska u Berlin u njemu organizovali ruski vojnici. Žurka je završila demoliranjem hotela i požarom koji ga je progutao u potpunosti.

Njemačko pitanje je otvoreno sve dok je Brandenburg kapija zatvorena.

Richard von Weizsäcker, gradonačelnik Zapadnog Berlina

Spomenik ubijenim Jevrejima Evrope

 

Nedaleko od kapije nalazi se i spomenik ubijenim Jevrejima Evrope.

Ovaj kontroverzni spomenik prostire se na površini od 19000 kvadratnih metara. Sastoji se od 2711 betonskih blokova, dužine od 2,38 metara, širine 0,95 metara i visine od 0,2 do 4,7 metara. Blokovi su poredani u 54×87 kolona i sadrže imena oko 3 miliona ubijenih Jevreja.

RNPS IMAGES OF THE YEAR 2011

Gradnju spomenika pratile su brojne kontroverze, počevši od vrtoglavo visoke cijene od 25 miliona evra, preko činjenice da je firma koja je učestvovala u njegovoj izgradnji, 40 – ih godina bila aktivno uključenja u proces istrebljenja Jevreja, proizvodeći gas za njihovo masovno uništenje, pa sve do toga da se nalazi na izuzetno vidnom i prometnom mjestu, gotovo uz samu Brandenburg kapiju i zgradu njemačkog Parlamenta.

beton-740x357

Turistički vodiči najčešće na ovom mjestu ostave turiste da lutaju sami između blokova, da dožive spomenik na pravi način i shvate poruku koju šalje. Hodanje po neravnom terenu, uskim prolazima između ovih betonskih blokova različite visine vrlo brzo u čovjeku stvara osjećaj zbunjenosti, težine, paranoje i straha. Tvorci ove građevine htjeli su da postignu upravo to – da posjetom ovom spomeniku posjetilac osjeti barem djelić užasnog straha, izgubljenosti, beznađa i dezorijentisanosti koje su činile svakodnevnicu evropskih Jevreja. I uspjeli su u tome. Zbog neobične organizacije blokova, lako se izgubi kontakt sa razumom i logikom, dolazi do dezorijentisanosti i osjećaja klaustrofobije.



Lokacija za izgradnju takođe nije slučajno odabrana. Ideja je bila da se spomenik nađe na najprometnijem mjestu u Berlinu, u blizini Parlamenta, tako da svakodnevno podsjeća stanovnike, posjetioce, a ponajviše političare na svo zlo koje je Njemačka nanijela čovječanstvu i da rade na tome da se nikada više nešto slično ne ponovi. Nacionalnu sramotu postavili su odmah pored Parlamenta. Dobar primjer suočavanja sa prošlošću.

Izostanak bilo kakvog natpisa sa objašnjenjem takođe nije slučajan. Namjera je bila da  se svaki prolaznik koji vidi spomenik zapita o čemu se tu radi i sam baci u istraživanje i otkrivanje istine i istorije.

Inspiraciju za betonske blokove različite visine graditelji su pronašli u Pragu, u kojem se Jevrejima nije davalo ni dovoljno zemlje za groblje, pa su se sahranjivali jedni iznad drugih, u slojevima.

Spomenik su vandali više puta skrnavili, crtanjem grafita i nacističkih parola, kao i neizbježnog simbola svastike, pa su blokovi zaštićeni masom otpornom na grafite.

U blizini je i spomenik pogubljenim homoseksualcima u drugom svjetskom ratu.

 

Bunker

Nakon posjete ovom spomeniku, svaki komentar izostane i čovjeku je potrebno malo tišine, da obradi toliku količinu užasa, stradanja i mržnje. Sličan osjećaj sam imao i u Yad Vashem muzeju.

Nastavili smo dalje i našli se pred neupadljivom zgradom, na neupadljivom pješčanom parkingu. Osim šačice turista koji su se nalazili na istom mjestu, nije bilo nikakve naznake da je ovo mjesto po bilo čemu posebno.



Ipak, u tom trenutku stajali smo iznad Hitlerovog posljednjeg bunkera, njegove posljednje adrese, mjesta na kojem je proveo posljednje dane, na kojem se vjenčao, a potom sa svojom suprugom izvršio i samoubistvo. Tu je i spaljeno njegovo tijelo.

germany_berlin_fuhrerbunker_2

Ovo mjesto nije označeno na bilo kojoj mapi Berlina. Osim malene table, ne postoji nikakva oznaka ovog mesta na karti.

Sovjeti su 1980 godine napravili zgradu nad bunkerom, koji su zabetonirali i time zauvijek zapečatili jedna važna istorijska vrata.

Čelična zavjesa

Koliko dubok trag na licu Berlina je ostavio Zid primjetno je čak i iz svemira. Fotografije Berlina noću iz svemira jasno pokazuju i dalje očigledne razlike. U istočnom Berlinu za rasvjetu su korištene jeftinije sijalice. Zbog toga su boje svjetala u istočnom i zapadnom dijelu grada različite. I dalje je očigledna granica između ova dva grada, dvije države, dvije kulture i filozofije – dva svijeta.

berlin_from_space

Prošli smo pored zgrade nekadašnje Vlade Istočne Njemačke, zgrade koja je preživjela rat i na čijem zidu se i danas nalazi mural na kojem su predstavljeni radosni građani Istočne Njemačke, prosperitet, napredak i razvoj. U istoj veličini na pločniku ispred nje nalazi se realna fotografija nezadovoljnih, bijesnih i napaćenih građana na protestima. Realna slika Istočne Njemačke stoji nasuprot idealu murala.



Našli smo se na mjestu gdje se nalazila Gestapo zgrada, pored koje se i danas nalaze ostaci originalnog Zida. Zid je zaštićen ogradom, s namjerom da se spriječi uobičajena pojava krađe dijelova zida. Dijelovi ovog Zida danas su rasuti svuda po planeti. Dio ovog zida iskorišten je za obnovu ujedinjene Njemačke.

 

Istorija ovog, najpoznatijeg zida u istoriji prilično je poznata. Nakon rata, Njemačka je podijeljena na 4 zone – 3 zone pripale su zapadnim saveznicima, a jedna – Rusiji. Iako se Berlin nalazio duboko u ruskoj teritoriji, teritoriji Istočne Njemačke, odlučeno je da se i grad podijeli na istočni i zapadni dio.

Zbog represivnog režima, siromaštva i teškog života u istočnom Berlinu, dolazilo je do masovnih prelazaka stanovništva u zapadni Berlin i konačno – Zapadnu Njemačku. Najveći broj ljudi koji su prelazili na zapad činili su obrazovani i mladi ljudi. Do 1961. godine, oko 20% stanovništva preško je u istočni Berlin. Taj period poznat je i kao odliv mozgova ili braindrain. Zbog sprječavanja daljeg iseljavanja, a pod izgovorom zaštite socijalističkih vrijednosti od kapitalizma i fašističkih, zapadnih špijuna, vlasti Istočne Njemačke su jedne noći tokom 1961. godine postavili barikade duž Berlina i podijelile ovaj grad na dva dijela. Od tog trenutka, prelazak u zapadni Berlin više nije bio moguć.

Ko se u tom trenutku našao u istočnom Berlinu, za njega više nije bilo povratka. Tog dana došlo je do razdvajanja porodica i potpune podjele grada, a istovremeno je započeta i izgradnja Zida. Zida koji će od ovog trenutka 28 godina dijeliti svijet na pola.

Od tog trenutka, Zid je predstavljao Čelilčnu zavjesu i samo žarište Hladnog rata. 28 godina oči svijeta bile su okrenute ka Berlinu i Zidu koji ga je dijelio na pola.

Berlinski zid zapravo je bio komplikovan sistem barijera koji se sastojao od dva zida i brisanog prostora, ničije zemlje između njih. Taj prostor, konstantno osvjetljen reflektorima, bio je ispunjen tornjevima, psima – čuvarima, mitraljeskim gnijezdima, minskim poljima, poljima igli i bodljikavom žicom. Vojnici su imali dopuštenje da pucaju na bilo koga ko pokuša da pređe ove barijere. Ukratko – bilo je gotovo nemoguće preći iz istočnog u zapadni Berlin.



Ipak, oko 100.000 ljudi pokušalo je bijeg. Za 28 godina postojanja Zida, u tome je uspjelo oko 5.000-10.000 ljudi, među kojima je bilo i oko 1.500 stražara, čuvara Zida. Oko 135 ljudi stradalo je u pokušaju da se domognu slobode.

Berlinski zid prostirao se i pod zemljom. Linije podzemne željeznice bile su takođe podijeljene. Vozovi su, uz par izuzetaka, vozili isključivo pod istočnim ili zapadnim Berlinom. Samo tri voza su kretala ispod zapadnog i prolazila kroz nekoliko stanica (ghost stations) pod istočnim Berlinom. Na tim stanicama stajala je naoružana vojska i izlazak/ulazak na njima nije bio moguć.

 

Zid nije samo dijelio Berlin na pola. Takođe je i okruživao zapadni Berlin sa svih strana (s obzirom na to da se čitav Berlin nalazio unutar istočne Njemačke), čineći od njega ostrvo zapadnjačke kulture, kapitalizma, ili, ako baš insistirate – demokratije. Ovo izolovano ostrvo, okruženo sa svih strana komunizmom, za snadbdijevanje je koristilo Tempelhof aerodrom. Dužina Zida iznosila je oko 100 milja.

Preko noći, Zid je razdvojio ljude, prijatelje, porodice i ljubavnike. Podijelio je ulice i zgrade. Podijelio je čitav svijet na pola.

Zapadni dio Zida predstavljao je umjetničku platformu i bio je prekriven grafitima, dok je istočni bio čist i prije svega bijel, da bi stvorio kontrast i da bi ljudi u njegovoj blizini bili uočljiviji.

Stanovnici zapadnog Berlina bacali su smeće preko Zida u istočni Berlin. Koristili su pogodnost što ih niko ne može natjerati da pređu i vrate svoje smeće.

Tek 1989. godine, jedne jesenje noći, greškom je došlo do niza događaja koji su rezultovali rušenjem Zida, a potom i ujedinjenjem Njemačke, promjenom lica Evrope i čitavog svijeta, promjenom svjetskog poretka i odnosa snaga, završetkom Hladnog rata i početkom nekih novih ratova.



Checkpoint Charlie

Nastavili smo obilazak i ubrzo se našli na najpoznatijem prelazu između istočnog i zapadnog Berlina – Charlie checkpoint.

Ovaj prelaz ime nije dobio po nekom Čarliju. U američkoj vojsci uobičajena je praksa imenovanja po abecedi na sljedeći način: prelaz A nazvan je Alfa, prelaz B – Bravo, a C- Charlie.

The standoff at Checkpoint Charlie Soviet tanks facing American tanks, 1961 (1)

Na ovom mjestu i danas stoji tabla sa natpisom: napuštate  američki sektor. Ovo mjesto je bila tačka susreta komunizma i kapitalizma – samo žarište Hladnog rata. Ovdje su se odigrali brojni istorijski događaji, od kojih je najpoznatiji bio događaj iz 1961. godine, kada je umalo došlo do izbijanja novog sukoba svjetskih razmjera.

Naime, po povratku sa pozorišne predstave u istočnom Berlinu, američki diplomata je zadržan na granici, zaustavljen i legitimisan. Bila je to provokacija koju Amerikaci nisu mogli ni željeli tolerisati. Dok su užarene telefonske linije na relaciji Vašington – Moskva radile bez prestanka, vojska sa obije strane jurila je ka ovom prelazu. Ubrzo se na ovom mjestu pojavilo nekoliko ruskih i američkih tenkova, koji su sa male međusobne udaljenosti uperili cijevi jedni u druge i čekali dalja upustva.

f_rep_290_0078844

Čitav svijet sa strahom gledao je u Charlie checkpoint i sa zebnjom očekivao ishod ove tenzije. Bio je potreban samo trenutak nepažnje i gubitka koncentracije i svijet bi se sa ovog mjesta ponovo zavio u crnilo, možda i gore od onog koje je vladalo njime za vrijeme Hitlera.

Drama je potrajala 16 sati, dok je diplomatija obije strane neumorno radila na izglađivanju odnosa, a vojnici se posmatrali kroz nišan. Kenedi je uspio isposlovati da se Rusi povuku prvi na određenu udaljenost. Nakon njih, na istu udaljenost povukli su se i američki tenkovi. Korak po korak, dovoljno su se udaljili i sukob je spriječen. Obije strane smatrale su se pobjednicima u ovoj igri živaca.



 

Bio je to najstresniji trenutak u Hladnom ratu i nakon njega, ozbiljnijih provokacija u Berlinu više nije ni bilo.

Danas ovo mjesto izgleda kao Diznilend. Charlie checkpoint jedna je od najpoznatijih berlinskih atrakcija i prepun je turista, klovnova obučenih u kostime Hitlera, Kenedija i Staljina, prodavnica suvenira i čitavo mjesto djeluje kao cirkus.

Istorija se ponavlja?

Nevjerovatan je osjećaj hodati po ovom gradu čija svaka pora priča najteže priče i prepuna je istorije. Njemce nikada nisam pretjerano volio i uvijek sam smatrao da nisu platili dovoljno visoku cijenu za svo zlo koje su nanijeli čovječanstvu. I dalje mislim da oni svoju (ne)opravdanu superiornost nisu izbacili iz glave i srca. Jednom kada masi u glave instalirate ideju o sopstvenoj superiornosti, teško da će se ikada ista uredno deinstalirati, bez ozbiljnog formatiranja. Grupe poput PEGIDE su najbolji dokaz za to. Možda me zbog toga nikada nije ni privlačila ova zemlja. Možda sam je zbog toga tek sada posjetio i odlučio da joj dam šansu.



Izuzetno je važno u jednom trenutku života posjetiti ovaj grad, pokušati shvatiti svo zlo koje je poteklo upravo odavde. Berlin je možda najbolji učitelj istorije. Berlin je takođe sjajan primjer suočavanja naroda sa vlastitom crnom prošlošću. Mnogi su pisali o Berlinu. Artemizija je opčinjena Berlinom i napisala je čitav niz dobrih priča o njemu. Mozeci mu takođe nisu ostali dužni dobru priču. Ja sam se oko ovog prvog i malog zalogaja dobro namučio.

Obilazak smo završili na mjestu na kojem su nacisti spalili 20.000 knjiga, na kojem danas stoji spomenik kao podsjetnik na taj istorijski trenutak, uz vodičev zaključak kako sve što započne spaljivanjem knjiga završi spaljivanjem ljudi i kako se istorija nikada ne ponavlja, ali se uvijek rimuje.

 

2 Comments Add yours

  1. Lajk, lajk, lajk. Jedva sam čekala ovu priču. Hvala na share-u, odužiću ti se istom merom 🙂

    1. Srdjan kaže:

      Samo pare me zanimaju 🙂 Hvala tebi na kiflicama 🙂

Komentariši